A Journey of Healing and Forgiveness

Let us tenderly tread upon the paths of each other's hearts, for within lie secrets untold and burdens unseen. With grace and compassion, let us honor the sanctity of solitude, mindful of the privacy and vulnerabilities others hold dear.

Life's journey weaves a tapestry of hurts and wounds, amassed over time, often obscured by the veil of youth's innocence. Memories linger, like echoes of cautionary tales whispered by two young girls, their words a stark warning of consequences yet to be understood. For decades, these secrets lay dormant within, until the appointed hour of reckoning arrived—a time to confront, to forgive, and to release.

Why did we delay, one might ponder, in delving into the depths of our past? The answer eludes us, for each soul awakens in its own time, guided by the unseen hand of fate. Yet, heed this call to introspection—unearth the shadows of childhood, examine them with gentle eyes, and grant forgiveness freely, allowing them to drift away on the currents of healing.

In relinquishing the weight of old wounds, we reclaim our birthright—emotional abundance and the freedom to embrace life's myriad joys. May we liberate ourselves to bask in the boundless love that surrounds us, giving and receiving with open hearts, unencumbered by the chains of expectation. For in the embrace of unconditional love, we find true liberation—a life lived in the fullness of expression and the richness of connection.

The author, Antica Zovko

Putovanje iscjeljenja i oprosta

Nježno gazimo stazama srca jedno drugoga, jer u nama leže neizrecive tajne i neviđeni tereti. S milošću i suosjećanjem, poštujmo svetost samoće, imajući na umu privatnost i ranjivosti koje su drugima drage. Životni put tka tapiseriju povreda i rana, nagomilanih tijekom vremena, često zastrtih velom nevinosti mladosti. Sjećanja ostaju, poput odjeka upozoravajućih priča koje su šaputale dvije mlade djevojke, a njihove su riječi oštro upozorenje na posljedice koje tek treba razumjeti. Desetljećima su te tajne ležale u sebi uspavane, sve dok nije došao dogovoreni čas obračuna - vrijeme za suočavanje, opraštanje i oslobađanje. Zašto smo odugovlačili, moglo bi se zamisliti, s kopanjem u dubine naše prošlosti? Odgovor nam izmiče, jer se svaka duša budi u svoje vrijeme, vođena nevidljivom rukom sudbine. Ipak, poslušajte ovaj poziv na introspekciju - otkrijte sjene djetinjstva, promotrite ih nježnim očima i slobodno dajte oprost, dopuštajući im da odlutaju na strujama iscjeljenja. Odričući se težine starih rana, vraćamo svoje rođeno pravo - emocionalno obilje i slobodu da prigrlimo bezbrojne životne radosti. Oslobodimo se kako bismo uživali u bezgraničnoj ljubavi koja nas okružuje, dajući i primajući otvorena srca, neopterećeni lancima očekivanja. Jer u zagrljaju bezuvjetne ljubavi nalazimo istinsko oslobođenje – život koji se živi u punini izražaja i bogatstvu povezanosti.

Autorica Antica Zovko