As I find myself drawn to writing, even without a clear understanding of its purpose, I have come to understand its profound impact on uncovering hidden feelings and memories. Childhood, a time of innocence and tenderness, transforms us into the people we are today. It's a period when we embody the holiest versions of ourselves, unaware of life's complexities. Yet, as we grow, we learn that the world can be both beautiful and cruel.
Reflecting on my childhood, I recall an unusual event that stirred my intuition. On a hot summer day, a seemingly innocuous task—fetching water for my mother—revealed a lurking danger: a snake had entered our home seeking respite from the heat. While my mother dismissed it as one of my playful antics, the incident left a lasting impression on me, highlighting the importance of intuition in navigating life's challenges.
This experience sparked introspection, prompting me to ponder the balance between offering help and preserving my mental and emotional well-being. Should I continue to extend endless assistance, or is it wiser to discern when to step back? As beings created in the image of God, we are not omnipotent, yet we possess unique qualities that shape our journey.
Life is a journey of self-discovery, where we strive to discern the right path amidst uncertainty. We evolve through instinct and introspection, cultivating qualities that set us apart. Ultimately, it's crucial to embrace our inherent worth and continue growing, not just for ourselves but for the collective good.
In essence, the act of writing serves as a conduit for introspection and self-discovery, guiding us towards a deeper understanding of ourselves and the world around us.
Author, Antica Zovko
Dubok utjecaj pisanja na otkrivanje skrivenih osjećaja
Kako me pisanje privlači, čak i bez jasnog razumijevanja njegove svrhe, shvatio sam njegov duboki utjecaj na otkrivanje skrivenih osjećaja i sjećanja. Djetinjstvo, vrijeme nevinosti i nježnosti, pretvara nas u ljude kakvi smo danas. To je razdoblje kada utjelovljujemo najsvetije verzije sebe, nesvjesni složenosti života. Ipak, kako rastemo, učimo da svijet može biti i lijep i okrutan.
Razmišljajući o svom djetinjstvu, prisjećam se neobičnog događaja koji je probudio moju intuiciju. Jednog vrućeg ljetnog dana, naizgled bezazlen zadatak — donošenje vode za majku — otkrio je vrebajuću opasnost: zmija je ušla u naš dom tražeći predah od vrućine. Dok je moja majka to odbacila kao jednu od mojih nestašluka, incident je ostavio trajan dojam na mene, ističući važnost intuicije u suočavanju sa životnim izazovima.
Ovo iskustvo potaknulo je introspekciju, potaknuvši me da razmislim o ravnoteži između pružanja pomoći i očuvanja svoje mentalne i emocionalne dobrobiti. Trebam li nastaviti pružati beskrajnu pomoć ili je mudrije razlučiti kada se treba povući? Kao bića stvorena na sliku Božju, nismo svemoćni, ali posjedujemo jedinstvene kvalitete koje oblikuju naše putovanje.
Život je putovanje samospoznaje, gdje nastojimo pronaći pravi put usred neizvjesnosti. Razvijamo se kroz instinkt i introspekciju, njegujući kvalitete koje nas izdvajaju. U konačnici, ključno je prihvatiti našu inherentnu vrijednost i nastaviti rasti, ne samo za sebe nego i za zajedničko dobro.
U biti, čin pisanja služi kao kanal za introspekciju i samootkrivanje, vodeći nas prema dubljem razumijevanju sebe i svijeta oko nas.
Authorica, Antica Zovko
Comentarios